Neurodal - NFB

Ljudi često nedostatak emocionalnih granica pogrešno interpretiraju kao visoku empatiju.

Iako na površini izgleda kao duboka suosjećajnost, u podlozi se najčešće nalazi stanje preplavljenosti i nesposobnost diferencijacije vlastitog emocionalnog stanja od stanja druge osobe.

Koja je razlika?
Suosjećanje: Sposobnost prepoznavanja i razumijevanja tuđe patnje uz zadržavanje vlastitog unutrašnjeg sidra. Vi vidite požar u tuđoj kući, ali ne palite svoju da biste dokazali da vam je stalo.

Nedostatak granica: Automatsko "upijanje" tuđe deregulacije. Tijelo reagira na tuđi stres kao na vlastitu fiziološku opasnost, što dovodi do aktiviranja fight/flight ili ugađanja.

Kada nemamo razvijenu interocepciju, sposobnost da osjetimo vlastito tijelo u trenutku, tuđa emocija preuzima naš živčani sustav.

To s vremenom ne vodi do veće bliskosti, već do izgaranja, somatizacije stresa i potisnutog zamjeranja.

Postavljanje granica nije nedostatak ljubavi ili hladnoća; to je neurobiološka potreba za očuvanje homeostaze organizma.

Tek kada naučimo kako ostati usidreni u vlastitom tijelu i usporiti automatsku reaktivnost, možemo pružiti stabilnu podršku drugima, bez da izgubimo sebe.

Početak školske godine u mnogim domovima budi nevidljivu napetost.
S jedne strane tu su organizacija, rasporedi i obaveze. S druge strane, tu je onaj duboki roditeljski osjećaj u prsima: "Kako sačuvati djetetov mir i zaštititi ga od loših utjecaja u svijetu koji se prebrzo mijenja i nije baš dobro?"

Kao netko tko svakodnevno radi s djecom i roditeljima, želim ti reći: pomalo, provjerite prioritete u odgoju, jesu li to odlične ocjene ili njihovo zdravlje i razvoj njihovih individualnih potencijala.

Kada razmišljamo o vršnjačkom pritisku i "lošem društvu", često zaboravljamo da se otpornost gradi osjećajem unutarnje sigurnosti. Ako dijete uči potiskivati svoje potrebe i emocije kako bi ugodilo odraslima, ono će isto to raditi i sutra pred vršnjacima.

Ali, kada dijete odmalena učimo da sluša poruke vlastitog tijela, kada prepoznaje svoje granice i svoje osjećaje i zna da je doma prihvaćeno točno takvo kakvo je dajemo mu najjači štit za vanjski svijet.

Ne moramo težiti "savršenstvu" u ovoj školskoj godini, trud je uzaludan jer ono ne postoji. Pojednostavite sebi i svojoj obitelji život. Postavite jasna pravila. Granice im daju osjećaj sigurnosti.

Težimo prisutnosti i građenju odnosa iz kojeg dijete crpi snagu i kapacitet za nositi se s onim što ga čeka. A to mu petice neće dati. Još manje skupe stvari.

Želim vam mir u vašoj obitelji, a vašem školarcu nek se uči kretati poput planine koja će ostati na mjestu pored svake oluje na koju će naići 🏞️🙏🏼❤️ i biti će sve dobro.

Ponedjeljak je. Jel utrka započela?
Neće svijet stati ako staneš na minutu i udahneš duboko.
Ne budi dio svijeta koji juri bezglavo.

Budi dio svijeta koji se kreće svojim korakom i tempom, koji će činiti dobro tebi i tvojoj okolini.

Prijavni obrazac je u opisu profila za 8-tjedni mindfulness program u kojem učiš kako prebaciti u nižu brzinu i opet sve stići napraviti.
Samo mirnije i zadovoljnije.
Bez napetosti i drame.
S više svjesnosti i prisutnosti ići iz dana u dan.

Ne trči, ne moraš. 🤍

Zašto rečenica "samo se opusti" uglavnom ne pomaže?
(I zašto to nije tvoja krivnja, nego čista fiziologija)

Pokušaj prisilnog opuštanja kad ti je tijelo u stanju visoke pripravnosti je kao da stišćeš kočnicu u isto vrijeme dok je automobil u punoj brzini. 🚗💨

Preopterećen živčani sustav ne zna kako "stati".
Kada mjesecima živiš pod pritiskom ili u burnoutu, naglo sjedenje u tišini za tvoje tijelo ne znači odmor, nego nesigurnost.

Zato te hvata nemir, krivnja ili tjeskoba čim pokušaš "ne raditi ništa". Onda se hvataš bilo čega samo da se nečim zaokupiš?

Mir se ne forsira. On se trenira. 🧠
Oporavak od kronične iscrpljenosti ne traži "još jedan zadatak" na tvojoj to-do listi.

Traži učenje mikro signala koji tvome živčanom sustavu korak po korak poručuju: "U ovom trenutku SADA, sigurna si."

Postoji strukturiran, znanstveni put natrag k sebi. 🍃
MBSR (Mindfulness Based Stress Reduction) je 8-tjedni trening u kojem postupno obnavljaš vlastiti kapacitet za mir i postavljanje granica.
Kada tijelo shvati da je sigurno, opuštanje dolazi potpuno prirodno.
Upravo na tom principu počiva ovaj program za prevenciju/oporavak od stresa i burnouta.

Treniraš kontinuirano tjednima kako bi naučila i automatizirala vježbe koje će postati novi način funkcioniranja i nošenja sa stresnim situacijama.
S vremenom će biti dovoljno samo nekoliko minuta dnevno koristiti ono što tijekom treninga si radila sat vremena.

Ima mjesta za još dvije osobe koje su spremne zakoračiti u jesen na drugačiji način nego prethodnih godina.
Link za prijavu za novu online grupu (start 15.9.26) nalazi se u opisu profila.
Čekamo te
🌻❤️

Jesi li ikada uhvatila sebe kako u nedjelju navečer već živiš u utorku? Ili kako dok piješ jutarnju kavu, tvoj um već odrađuje pet različitih scenarija koji se možda nikada neće dogoditi?

Ljudski mozak ima nevjerojatnu sposobnost putovanja kroz vrijeme. Možemo rekonstruirati prošlost i projektirati budućnost. Ali problem nastaje kada to putovanje postane bijeg od sebe samog. A znamo svi da ne možemo od sebe pobjeći, gdje god krenuli, zar ne?

Kada nas prošlost optereti neugodnim emocijama, mozak prirodno traži izlaz. I najčešće ga nalazi u budućnosti, u planiranju, brizi, analizi i kontroli.

Čini nam se da ćemo, ako dovoljno unaprijed razmislimo o svemu, izbjeći opasnost.
Ali dok um trči u sutra, tijelo ostaje ovdje. I plaća cijenu.
Živčani sustav ne razlikuje stvarnu opasnost od one koju zamišljamo za sutra. Za njega je stres - stres. Makar se drama odvijala samo u mislima.
I sve dok je naša pažnja usmjerena na "što ako", tijelo nema priliku poslati signal sigurnosti i otpustiti nakupljeni grč.
Biti prisutan u sadašnjem trenutku nije nikakav nedostižni zen. To je jednostavna odluka da na nekoliko sekundi tijekom dana prestanemo bježati. Da pogledamo oko sebe, udahnemo i shvatimo da je jedino mjesto gdje stvarno živimo točno tu gdje se nalaziš u tom trenutku.

Gdje su tvoje misli bile većinu današnjeg dana, u prošlosti, budućnosti ili tu gdje si stvarno bila, iz trenutka u trenutak? 🌻

Nakon još jednog dugog dana na poslu, konačno sjedaš u tišinu... ali u tijelu nema mira. Ili se budiš s onim teškim osjećajem praznine jer prosto nemaš više snage za novi dan. 🙋‍♀️
Prepoznavanje u kojem se stanju nalazi tvoj živčani sustav prvi je korak prema pravom oporavku. Dok nas stres drži u stalnoj brzini, burnout je obrambeni mehanizam tijela koje poručuje da su svi spremnici prazni.
Odmor se ne postiže prisilom, nego učenjem kako tijelu korak po korak vratiti osjećaj sigurnosti i mira.

🌿Upisi u novu online MBSR grupu za pomagačka zanimanja od 15.9. su otvoreni.
Kroz 8 tjednih susreta online prolazimo znanstveno utemeljene mindfulness tehnike za regulaciju stresa, postavljanje granica bez krivnje i prevenciju izgaranja. See u♥️

Pomažeš drugima da se smire, svakodnevno deeskaliraš krize i držiš prostor za najteže emocije... ali što se događa s tvojim tijelom kad završi radni dan? 🤍
Kao netko u pomagačkoj, edukacijskoj ili zdravstvenoj struci, tvoja svakodnevica zahtijeva ogromnu prisutnost.
Svakodnevno si sidro u krizama, držiš prostor za traume, slušaš teške ljudske priče i unosiš red u tuđi kaos.
Upijaš tuđe emocije i nosiš tuđi strah i tugu kako bi se drugi osjećali sigurno.

Ali, tijelo pamti svaki sat u kojem si morala biti "stijena".
Kad konačno dođeš kući, tvoja ramena su i dalje napeta, dah je plitak, a um vrtloži tuđe priče, emocije i nerazriješene situacije.
Dok profesionalno držiš sve pod kontrolom, u tebi se tiho nakuplja:

Empatijski umor: Dođeš kući ispražnjena, bez kapaciteta za sebe i svoje bližnje.
Tjelesni oklop: Nesvjesno zadržavanje daha, stisnuta čeljust i kronična težina u prsima.
Sekundarni stres: Nošenje tuđih tereta i sudbina dugo nakon što završi radno vrijeme.

​Za sve u pomagačkim, edukacijskim i zdravstvenim strukama ovaj uzorak je vjerojatno dobro poznat.
Znaš sve teorije. Znaš kako živčani sustav funkcionira. Razumiješ stres.

​​Empatijski umor i sekundarni stres ne rješavaju se novim znanjem, nego regulacijom vlastite biologije.

​Ovaj program ti može pomoći da prestaneš nositi posao u vlastitom tijelu.

​🌿 Upisi u 8-tjedni online program mindfulnessa za pomagačke i edukacijske stručnjake su u tijeku!

​Ovaj program stvoren je da ti pruži sigurno utočište i konkretne alate za:

​Postavljanje zdravih empatijskih granica: Kako ostati suosjećajna bez preuzimanja tuđe patnje.

​Tjelesno otpuštanje napetosti: Kako kroz somatske vježbe izbaciti nakupljeni stres iz organizma nakon zahtjevnog radnog dana.

​Dubinsku obnovu resursa: Kako aktivirati parasimpatički živčani sustav i vratiti se sebi.

​👥 Radimo u maloj, zatvorenoj grupi u kojoj vlada potpora, razumijevanje i bezuvjetna sigurnost.

​👉 Osiguraj svoje mjesto na vrijeme. Klikni na link u opisu profila i popuni prijavu.
Početak: 15.9.26 u 17:30
Lokacija: Online
Cijena:350 EUR (moguće u ratama)
Više info DM.
Može biti drugačije. Dopusti sebi luksuz da doživiš kako...
Veselim se susretu, Tonka 🌻

Usredotočena svjesnost je:
"Svijest koja nastaje obraćanjem pažnje s namjerom, u sadašnjem trenutku i bez prosuđivanja."

Ova se definicija temelji na tri ključna stupa:

S namjerom: Pažnja se ne prepušta automatskom pilotu i lutanju misli, već se svjesno i voljno usmjerava na ono čime se odlučiš baviti (npr. na dah, tijelo, osjetilne podražaje ili misli).

U sadašnjem trenutku: Fokus se sidri isključivo u onome što se događa sada i ovdje, umjesto vrtnje prošlih događaja ili analize i brige o budućnosti.

Bez prosuđivanja: Trenutačno iskustvo promatra se neutralno, bez označavanja osjećaja, misli ili podražaja kao "dobrih", "loših", "ugodnih" ili "neugodnih", te bez unutarnje potrebe da ih se odmah promijeni ili potisne.

Svakodnevni život zvuči lakši i mekši dok ga svjesnije živimo, zar ne?

Ne možemo mi roditelji bez straha, bar malo.
Ali ako se današnji roditelj treba nečega bojati onda je to utjecaj mobitela na dijete.

Šteta neće nijedno dijete zaobići, samo će se manifestirati na različite načine u različitoj dobi.

Znate onu: lako je biti general poslije bitke.
Pa kad dođe do posljedica onda zbrajamo i oduzimamo što smo mogli drugačije. Čak i one stvari na koje nismo mogli utjecati.

Na ovo možemo.
Ali se ne preispitujemo.

Ovo je bitka koju roditelji često ni ne priznaju sami sebi. Nije baš uobičajeno da roditelji kažu: ovo se dogodilo sve zbog mobitela, mogli smo ovako ili onako. Ni dijagnoza djetetu mnogim roditeljima ne bude poziv na buđenje. Ni kad čuju od stručnjaka koji rade s djecom: maknite ekrane. Radije uzrok traže u svemu ostalom.

Na vrijeme spriječite. Ovoga se treba bojati u toj mjeri da osvijestimo da djeca nisu spremna na utjecaj koji ekrani imaju na njih, niti su spremna da sve vide što postoji. A postoji svašta, što ni zdrav mozak odrasle osobe ne može procesuirati i pitanje stavlja na kojeg nema odgovora: jel ovo moguće?

Nismo ni mi odrasli, ali tko nam je kriv, sami donosimo izbore što ćemo , koliko i kako, ne možemo kriviti svoje roditelje niti svijet.

A tko je odgovoran za našu djecu i koga oni mogu "kriviti" i kome se oni mogu žaliti?

Jer da jesu oni spremni i da je mobitel u dječjoj ruci normalna stvar zar bi bilo svih ovih posljedica za zdravlje i mjerenja fizičkog propadanja mozga?

Budite čvrsto s nogama na zemlji. Mirno. Staloženo. Odlučno. Jasni sebi i djetetu. Kad dođe vrijeme za mobitel dovoljni su im pozivi i poruke. Puno toga mi ne možemo kontrolirati i promijeniti, ovo možemo.

Čuvajte djecu 🌻