Feniks

"Čujen ti ja opet ovoga na televiziji: 'Dragi građani...'

A, je li, moj sinko? Građani. A kad san zadnji put iša doktoru, triba san krenit skoro ka da iden u drugu državu. Kad je tribalo asfaltirat onu cestu gori prema zaseoku, rekli da nema u proračunu. Kad je zatvorila škola, rekli da nas je malo.

Da se od obećanja moglo živit, u Zagori bi danas svaka koza imala apartman. Da se od obećanja moglo živit, u Zagori bi danas svaka koza imala apartman. dana srpnja 13, 2026 Dohvati vezu Facebook X Pinterest e-pošta Druge aplikacije  Sidi did na zidiću prid dućanon, kapa nakrivljena, ruke iza leđa. Gleda u daljinu pa će susidu:"Čujen ti ja opet ovoga na televiziji: ...

🇭🇷❤️ DOMOVINA JE ROĐENA IZ ŽRTVE SVOJIH HEROJA. HVALA SVIMA KOJI SU SVOJE ŽIVOTE UTKALI U TEMELJE SLOBODNE HRVATSKE. ❤️🇭🇷 🇭🇷❤️ DOMOVINA JE ROĐENA IZ ŽRTVE SVOJIH HEROJA. HVALA SVIMA KOJI SU SVOJE ŽIVOTE UTKALI U TEMELJE SLOBODNE HRVATSKE. ❤️🇭🇷 dana svibnja 30, 2026 Dohvati vezu Facebook X Pinterest e-pošta Druge aplikacije „Domovina je rođena iz žrtve svojih heroja.“Kad danas gledam našu ...

U snovima hodam grobljem bez godina. Tamo križevi ne broje ljeta, nego ljubav. Devetnaest. Dvadeset dvije. Dvadeset pet. Brojevi koji su tek trebali početi živjeti, a već su stali. I uvijek isto pitanje — po kojoj je mjeri odlučeno da sam ja ostao, a oni nisu?

Među sjenama i svjetlom Vraćam se. Ne cestom ni vlakom, nego mislima. Ne treba meni karta. Dovoljno je zatvoriti oči i selo se samo otvori. Kao rana koja nikad p...

'Mi nismo ratovali za činove, papire ni mirovine. Ratovali smo jer da nismo, ne bi bilo ničega. Nema tog novca koji može platiti onu tišinu poslije pucnjave, kad shvatiš da se netko više nikada neće javiti na prozivku. Nema tog odličja koje može oprati miris krvi s ruku.'

'A danas, vidi čuda, najurednije papire imaju oni koji su tada bili najdalje od prve crte. Uniforme su im uvijek bile čiste, priče ispeglane, sjećanja složena kao u vitrini. Samo rov ne mogu ispeglati. Rov pamti tko je ostao kad je zagustilo, a tko je nestao.'

'Zato nemojmo glumiti da smo svi bili isto. Nismo. Bili smo podijeljeni: na nas koji smo stajali kad je gorjelo i na vas koji ste se sklanjali. Danas možete imati govore i kamere, ali ono što smo mi nosili na leđima ne možete ni nositi ni razumjeti.'

Mi i vi U ratu nema pola-pola. Nema sredine. Nema “malo ću danas, malo sutra”. Ili si tu kad zapuca ili te nema nigdje. Dok su jedni zatvarali škur...