Kuloari

RUŽNIĆEVA VLADA PRED VLASTITIM USTAVNIM PARADOKSOM: KO JE DRUGI SRBIN?

Presuda Ustavnog suda Federacije BiH u predmetu U-27/26 otvorila je pitanje koje više nije moguće zaobići političkim saopćenjima i pričom o „pobjedi pravne države“.

Ko su dva člana iz reda srpskog naroda u Vladi Mustafe Ružnića?

Pitanje je jednostavno. Odgovor, međutim, mogao bi biti politički veoma neugodan.

Ustavni sud je u predmetu U-27/26 utvrdio da proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda u Vladi nije stvar političke dobre volje, nego obavezujući ustavni princip. Sud je izračunao da su Srbi prema popisu iz 1991. godine činili približno 21 posto stanovništva relevantnog područja USK i zaključio da bi u Vladi USK trebala biti dva člana iz reda srpskog konstitutivnog naroda.

Upravo nedovoljna zastupljenost Srba bila je jedan od razloga zbog kojih je Sud utvrdio povredu vitalnog nacionalnog interesa prilikom imenovanja Vlade Ibrahima Dizdarića. Sud je konstatirao da je u toj Vladi predložen samo jedan ministar iz reda srpskog naroda i zaključio da takav sastav ne odgovara principu proporcionalne zastupljenosti.

I tu počinje problem za Mustafu Ružnića.

Ružnić je sam rekao ko je ko u njegovoj Vladi

Faktor je 26. maja 2026. direktno pitao premijera Mustafu Ružnića o ustavnosti njegove Vlade nakon promjena u njenom sastavu.

Ružnić nije ostavio mnogo prostora za različita tumačenja. Rekao je:

„Kolegica Sanela Zećirević, ministrica pravde i pravosuđa, je iz reda Srba i kolega Danko Jakšić, ministar finansija, je iz reda Hrvata. Ostali su iz reda Bošnjaka.“

Dakle, prema riječima samog premijera Ružnića:

Sanela Zećirević – Srpkinja.
Danko Jakšić – Hrvat.
Ostali – Bošnjaci.

To nije izjava političkog protivnika NES-a. Nije interpretacija novinara. To je odgovor samog predsjednika Vlade.

Faktor – Ružnićeva izjava o nacionalnom sastavu Vlade

A sada Ustavni sud kaže: u Vladi USK trebaju biti dva člana iz reda srpskog naroda.

Prema tome, legitimno pitanje glasi:

MUSTAFA, KO JE DRUGI SRBIN U TVOJOJ VLADI?

I to nije pitanje nečije nacionalnosti, niti bi iko trebao propitivati pravo bilo kojeg čovjeka da se nacionalno izjasni kako želi.

Ovo je pitanje ustavnog sastava Vlade.

Ako je Sanela Zećirević jedini član Vlade iz reda Srba, kako je Ružnićeva Vlada usklađena sa standardom koji je Ustavni sud upravo primijenio na Dizdarićevu Vladu?

Ako postoji i drugi član Vlade iz reda Srba — ko je to?

I kada je tako evidentiran?

A onda dolazimo do Danka Jakšića

Upravo je oko nacionalnog izjašnjavanja ministra finansija Danka Jakšića ranije bilo javnih kontroverzi.

Faktor je još u maju objavio da je, prema informacijama tog medija, Jakšić ranije bio evidentiran kao Hrvat, a potom kao Srbin. Međutim, upravo tada Mustafa Ružnić otklanja dilemu i Faktoru govori da je Jakšić u njegovoj Vladi iz reda Hrvata.

Zato se ovo pitanje ne može riješiti nagađanjem.

Treba pokazati službene akte Skupštine USK iz kojih se vidi nacionalna struktura Vlade.

Lonić je upravo na nacionalnom sastavu dobio spor

Mladen Lonić je kao jedini zastupnik iz reda srpskog naroda pokrenuo zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i osporio smjenu Ružnićeve i imenovanje Dizdarićeve Vlade.

U postupku je, između ostalog, istaknuto da se razrješavaju dva ministra iz reda Srba, dok se u novoj Vladi predviđa samo jedan.

Sud je prihvatio suštinu argumenta o proporcionalnoj zastupljenosti i otišao korak dalje: utvrdio je da bi Vlada USK trebala imati dva člana iz reda Srba.

Lonić je, dakle, branio princip prema kojem jedan Srbin u Vladi nije dovoljan.

Odlično.

Onda isti princip mora vrijediti i danas.

Ustav nema jedan član za Dizdarića, a drugi za Ružnića.

Hušić je problem otvorio još pred Sudom

Jasmin Hušić iz DF-a, koji je učestvovao u postupku pred Vijećem, javno je osporavao način na koji je Lonićev zahtjev predstavljen i tvrdio da je stvarni cilj bio zadržavanje Ružnićeve Vlade. To je politička tvrdnja Hušića i treba je tako tretirati, a ne kao utvrđenu činjenicu.

Ali nakon presude postoji pitanje koje je mnogo važnije od međusobnih optužbi:

Ako je Sud utvrdio standard od dva Srbina, ispunjava li ga Vlada koja je zahvaljujući toj presudi ostala na vlasti?

Čak i Faktor sada, izvještavajući o mogućoj novoj smjeni, navodi da je Sud naglasio potrebu za dva ministra iz reda Srba, dok je jedan i u aktuelnoj Ružnićevoj Vladi.

Ovo nije napad na bilo čiju nacionalnost

Niko nema pravo određivati Danku Jakšiću, Saneli Zećirević ili bilo kome drugome šta su po nacionalnosti.

Ali građani imaju pravo znati u kojem svojstvu su ministri imenovani u organ vlasti čiji nacionalni sastav uređuje Ustav.

Jer upravo je nacionalni sastav Vlade postao jedan od razloga zbog kojih je srušena odluka parlamentarne većine od 16 zastupnika.

Zato više nije dovoljno reći: „Sve je po Ustavu.“

Pokažite dokumente.

Koja dva člana Ružnićeve Vlade predstavljaju srpski konstitutivni narod?

Ko predstavlja hrvatski narod?

Kako su se ti ministri izjasnili prilikom imenovanja?

I odgovara li današnji sastav Vlade standardu koji je Ustavni sud upravo proglasio obavezujućim?

Jer Ustavni sud je postavio pravilo.

Dva Srbina.

Mustafa Ružnić je nekoliko mjeseci ranije rekao:

jedna Srpkinja, jedan Hrvat, ostali Bošnjaci.

Zato je sada red na premijera, Mladena Lonića i institucije USK da javnosti daju vrlo jednostavan odgovor:

KO JE DRUGI SRBIN U VLADI MUSTAFE RUŽNIĆA?

Ako postoji — neka pokažu dokument.

Ako ne postoji — onda se mora odgovoriti na mnogo ozbiljnije pitanje:

Kako može biti neustavna Vlada sa jednim Srbinom koju je izabrala većina od 16 zastupnika, a ustavna Vlada sa jednim Srbinom koja je zahvaljujući upravo toj presudi ostala na vlasti?

Tu više nije riječ o NES-u, POMAK-u, SDA, SDP-u ili DF-u.

Tu je riječ o tome vrijedi li isti Ustav za sve.

ARHIVA NE ZABORAVLJA | 5
GROBAR FK „KRAJINE“ NA ČELU FUDBALSKOG SAVEZA
Od Krajine, preko akcije „VAR“ i Peteva, do Vice Zeljkovića: Irfan Durić se penjao prema vrhu bh. fudbala dok je klub iz kojeg je potekao ostajao u trećem rangu

Postoje ljudi čija se sportska karijera mjeri golovima.

Postoje oni čija se mjeri trofejima.

A onda postoje funkcioneri kod kojih morate gledati dvije tabele.

Na jednoj Irfan Durić već godinama ide prema vrhu.

Na drugoj njegov matični klub, FK Krajina Cazin, ostaje tamo gdje ga ozbiljan fudbalski grad poput Cazina ne želi gledati.

I tu počinje priča.

Službena biografija Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH kaže da je Durić igrao u omladinskim kategorijama Krajine i da je od 2009. član Upravnog odbora kluba. Od 2010. je u strukturama Nogometnog saveza Federacije, 2016. ulazi u Izvršni odbor državnog Saveza, a od marta 2021. postaje drugi potpredsjednik NS/FS BiH.

A Krajina?

U septembru 2026. i dalje igra Drugu ligu FBiH – Zapad, odnosno treći rang bosanskohercegovačkog fudbala.

Zato je naslov grub.

Ali pitanje iza njega nije:

KAKO JE MOGUĆE DA ČOVJEK IZ KRAJINE STIGNE DO SAMOG VRHA BH. FUDBALA, A KRAJINA GODINAMA NE MOŽE DO VRHA NI FEDERALNOG FUDBALA?

Ne tvrdimo da je Irfan Durić sam kriv za svaki poraz Krajine.

Nije sam igrao.

Nije sam trenirao.

Nije sam sastavljao ekipu.

Ali ako si od 2009. član Upravnog odbora kluba, a paralelno postaješ jedan od najmoćnijih ljudi u fudbalu Bosne i Hercegovine, onda građani imaju pravo pitati:

Gdje je rezultat?

Gdje je infrastruktura?

Gdje je stabilan prvoligaš?

Gdje je projekat koji je čovjek s tolikim utjecajem donio svome klubu?

Jer funkcija nije samo titula na vizitkarti.

Funkcija bi trebala ostaviti trag.

2019: AKCIJA „VAR“

Arhiva zatim vraća jednu mnogo ozbiljniju epizodu.

U novembru 2019. SIPA je provela akciju „VAR“, usmjerenu na sumnje u namještanje fudbalskih utakmica.

Među osobama obuhvaćenim istragom bio je i Irfan Durić, tadašnji predsjednik Nogometnog saveza Federacije BiH i član Izvršnog odbora NS/FS BiH. Nakon kriminalističke obrade pušten je da se brani sa slobode.

Da budemo potpuno jasni:

istraga nije presuda.

Hapšenje nije dokaz krivice.

I nećemo ono što nije pravosnažno utvrđeno predstavljati kao činjenicu.

Ali isto tako nećemo brisati historiju.

Jer nakon akcije koja je potresla bh. fudbal Durićeva karijera nije stala.

Naprotiv.

Nastavila je prema vrhu.

BARBAREZ, PETEV I RUŽENJE PRIČE O „KONSENZUSU“

Godina je 2021.

Bosna i Hercegovina bira novog selektora.

U javnosti je snažna podrška Sergeju Barbarezu.

U Komisiji za izbor selektora sjede, između ostalih, Irfan Durić i Vico Zeljković.

I upravo tu dolazimo do jednog od najzanimljivijih detalja.

Durić je tada javno rekao da je njegov prvi izbor bio Barbarez.

Ali je također priznao da su Vico Zeljković, Ivan Beus i Milorad Sofrenić bili za Ivayla Peteva i da je, nakon što je bio preglasan, i sam formalno digao ruku za Peteva kako bi Komisija pred Izvršni odbor izašla sa rezultatom 4:0.

Dakle, ne moramo izmišljati.

Sam je ispričao šta se dogodilo.

Na Kuloarima smo tu epizodu svojevremeno politički i satirično opisivali kao napuštanje Barbareza i priklanjanje većini koju je predvodio Zeljković.

Neko će to nazvati kompromisom.

Neko pragmatizmom.

Neko trgovinom utjecajem.

Ali činjenica ostaje:

Irfan Durić je na kraju digao ruku za Peteva.

Nekoliko mjeseci poslije dogodilo se nešto još važnije.

VICO PREDSJEDNIK — IRFAN POTPREDSJEDNIK

U martu 2021. Vico Zeljković postaje predsjednik NS/FS BiH.

Irfan Durić postaje drugi potpredsjednik.

Zeljković je dobio 57 glasova, a Durić 37 u izboru za drugog potpredsjednika.

Četiri godine kasnije priča se ponavlja.

Na izbornoj skupštini u aprilu 2025. ponovo:

Vico Zeljković — predsjednik.
Irfan Durić — drugi potpredsjednik.

I to aklamacijom.

To više nije jedan sastanak.

Nije jedan glas.

Nije Petev.

To je institucionalno partnerstvo koje traje godinama.

Durić je i tokom 2025. i 2026. dio užeg rukovodstva Saveza uz Zeljkovića, uključujući sastanke s UEFA-om i međunarodne fudbalske događaje.

A KO JE VICO ZELJKOVIĆ?

Vico Zeljković ne krije svoj odnos s Miloradom Dodikom.

Naprotiv.

Javno je rekao:

„Milorad Dodik je moj ujak.“

I zahvaljivao mu na podršci FK Borac, nazivajući ga jednim od ključnih ljudi njegovog modernog uspona.

Tu priča prestaje biti samo fudbalska.

I otvara se političko pitanje.

Irfan Durić je istaknuti kadar NES-a.

Vico Zeljković je čovjek koji je porodično i javno povezan s Miloradom Dodikom.

A njih dvojica već godinama zajedno sjede na samom vrhu bh. fudbala.

Predsjednik i potpredsjednik.

Mandat za mandatom.

NES I SNSD — ŠTA JE ČINJENICA, A ŠTA POLITIČKO PITANJE

Ovdje treba biti pošten.

Nećemo napisati da danas postoji formalna koalicija NES-a i SNSD-a ako za to nemamo dokaz.

NES je krajem 2022. učestvovao u pregovorima o formiranju državne vlasti u kojoj je bio i SNSD, ali se početkom januara 2023. povukao iz tih pregovora upravo zbog Dodikovih poteza i javno saopćio da neće biti dio državne većine sa SNSD-om pod tim okolnostima.

Ogrešević je i kasnije javno kritikovao Dodika.

To su činjenice.

Ali jednako je činjenica da u fudbalskom sistemu NES-ov Irfan Durić već godinama funkcionira rame uz rame sa Vicom Zeljkovićem, Dodikovim sestrićem.

I tu Kuloari postavljaju političko pitanje:

Je li fudbal postao prostor u kojem ono što se javno ne može ili ne želi raditi u politici funkcioniše bez ikakvih problema?

U politici — distanca.

U saopćenjima — principi.

U Savezu — Vico predsjednik, Irfan potpredsjednik.

Mandat za mandatom.

To nije dokaz političkog sporazuma NES-a i SNSD-a.

Ali jeste obrazac vrijedan pitanja.

A ONDA DOLAZI SLUČAJ DŽENISA BURNIĆA

Ovdje ulazimo u najteži dio priče.

Kuloari su ranije objavili tvrdnje izvora za kojeg je navedeno da je blizak porodici reprezentativca Dženisa Burnića.

Prema tim nepotvrđenim navodima, porodica je navodno izdvojila 20.000 eura i skupocjeni sat Rolex kako bi se osigurao reprezentativni poziv mladom Burniću.

Prema istom izvoru, novac i sat navodno je preuzeo upravo Irfan Durić.

Kuloari za te tvrdnje nemaju sudsku odluku, potvrdu nadležnog tužilaštva niti nezavisnu dokumentaciju koja bi ih pretvorila u utvrđenu činjenicu.

Zato ih upravo tako i predstavljamo:

kao ozbiljne navode koji zahtijevaju odgovor, a ne kao dokazanu krivicu.

Ono što jeste provjerljivo jeste da je Burnić svoj prvi nastup za A reprezentaciju BiH upisao 3. juna 2024. protiv Engleske, nakon što je selektor postao Sergej Barbarez.

I zato pitanje koje smo tada postavili ostaje:

Ako su navodi o novcu i satu neistiniti — zašto ih jasno i nedvosmisleno ne demantirati?

Ako postoji osoba koja tvrdi da je novac predan — neka pokaže dokaz.

Ako postoji osoba koja tvrdi da je sat predan — neka pokaže dokaz.

Ako je sve izmišljeno — neka se kaže i dokaže da je izmišljeno.

Ali optužba od 20.000 eura i Rolexa nije stvar koju bi ozbiljna sportska institucija trebala rješavati šutnjom.

OD TIGRA DO VICE

U jednoj ranijoj Kuloari objavi bavili smo se i sukobom oko Hamdije Abdića Tigra i izbora unutar fudbalskih struktura.

Tada smo Durićev političko-fudbalski manevar nazvali prevarom i tvrdili da je koristio podršku jednog bloka, a završio u savezništvu s drugim.

Danas bih tu priču formulirao preciznije:

ono što znamo jeste da je Durić uspio politički i fudbalski preživjeti gotovo svaku promjenu odnosa i ostati pri vrhu.

Mijenjali su se predsjednici.

Selektori.

Koalicije.

Vlade.

Ali Irfan Durić ostaje.

I 2021. završava uz Vicu Zeljkovića.

I 2025. ponovo uz Vicu Zeljkovića.

A 2026. njih dvojica i dalje predstavljaju samo rukovodstvo NS/FS BiH.

To je podatak.

A KRAJINA?

Tu se vraćamo na početak.

Na klub.

Na Cazin.

Na Krajinu.

Dok je Irfan Durić prolazio:

od omladinca Krajine,

do člana njenog Upravnog odbora,

do predsjednika NS FBiH,

do člana Izvršnog odbora NS/FS BiH,

do drugog potpredsjednika državnog Saveza,

FK Krajina je ostala u Drugoj ligi FBiH – Zapad.

Zato ovaj naslov nije sudska kvalifikacija.

„Grobar FK Krajine“ je političko-sportska metafora.

Ali metafora iza koje stoji jednostavno pitanje:

KAKO JE IRFAN DURIĆ USPJEO PODIĆI SEBE DO VRHA FUDBALA, A NIJE USPIO PODIĆI KRAJINU?

Ako je učinio mnogo za klub — pokažite.

Ako je donio investicije — navedite ih.

Ako je izgradio infrastrukturu — pokažite je.

Ako je njegovo članstvo u upravi Krajine od 2009. donijelo rezultat — stavite taj rezultat na sto.

Ne tražimo priču.

Tražimo tabelu.

I zato ova arhiva danas spaja ono što se godinama gledalo odvojeno:

Krajinu.
Akciju „VAR“.
Peteva.
Barbareza.
Vicu Zeljkovića.
Dodikovu političku sjenu nad Vicinom karijerom.
Durićevu dugogodišnju poziciju uz njega.
I teške navode iz slučaja Burnić koji još čekaju vjerodostojan odgovor.

Možda među svim tim događajima nema nikakve skrivene veze.

Moguće.

Ali onda je najjednostavnije odgovoriti činjenicama.

Jer javna funkcija nosi javna pitanja.

A čovjek koji više od petnaest godina sjedi u strukturama fudbala ne može tražiti da mu se računa samo funkcija.

Mora se računati i rezultat.

I zato za kraj samo dvije slike:

Irfan Durić — drugi potpredsjednik Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.

FK Krajina Cazin — Druga liga Federacije BiH Zapad.

Jedan je stigao do vrha.

Drugi još čeka.
ARHIVA NE ZABORAVLJA | 5
GROBAR FK „KRAJINE“ NA ČELU FUDBALSKOG SAVEZA
Od Krajine, preko akcije „VAR“ i Peteva, do Vice Zeljkovića: Irfan Durić se penjao prema vrhu bh. fudbala dok je klub iz kojeg je potekao ostajao u trećem rangu

Postoje ljudi čija se sportska karijera mjeri golovima.

Postoje oni čija se mjeri trofejima.

A onda postoje funkcioneri kod kojih morate gledati dvije tabele.

Na jednoj Irfan Durić već godinama ide prema vrhu.

Na drugoj njegov matični klub, FK Krajina Cazin, ostaje tamo gdje ga ozbiljan fudbalski grad poput Cazina ne želi gledati.

I tu počinje priča.

Službena biografija Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH kaže da je Durić igrao u omladinskim kategorijama Krajine i da je od 2009. član Upravnog odbora kluba. Od 2010. je u strukturama Nogometnog saveza Federacije, 2016. ulazi u Izvršni odbor državnog Saveza, a od marta 2021. postaje drugi potpredsjednik NS/FS BiH.

A Krajina?

U septembru 2026. i dalje igra Drugu ligu FBiH – Zapad, odnosno treći rang bosanskohercegovačkog fudbala.

Zato je naslov grub.

Ali pitanje iza njega nije:

KAKO JE MOGUĆE DA ČOVJEK IZ KRAJINE STIGNE DO SAMOG VRHA BH. FUDBALA, A KRAJINA GODINAMA NE MOŽE DO VRHA NI FEDERALNOG FUDBALA?

Ne tvrdimo da je Irfan Durić sam kriv za svaki poraz Krajine.

Nije sam igrao.

Nije sam trenirao.

Nije sam sastavljao ekipu.

Ali ako si od 2009. član Upravnog odbora kluba, a paralelno postaješ jedan od najmoćnijih ljudi u fudbalu Bosne i Hercegovine, onda građani imaju pravo pitati:

Gdje je rezultat?

Gdje je infrastruktura?

Gdje je stabilan prvoligaš?

Gdje je projekat koji je čovjek s tolikim utjecajem donio svome klubu?

Jer funkcija nije samo titula na vizitkarti.

Funkcija bi trebala ostaviti trag.

2019: AKCIJA „VAR“

Arhiva zatim vraća jednu mnogo ozbiljniju epizodu.

U novembru 2019. SIPA je provela akciju „VAR“, usmjerenu na sumnje u namještanje fudbalskih utakmica.

Među osobama obuhvaćenim istragom bio je i Irfan Durić, tadašnji predsjednik Nogometnog saveza Federacije BiH i član Izvršnog odbora NS/FS BiH. Nakon kriminalističke obrade pušten je da se brani sa slobode.

Da budemo potpuno jasni:

istraga nije presuda.

Hapšenje nije dokaz krivice.

I nećemo ono što nije pravosnažno utvrđeno predstavljati kao činjenicu.

Ali isto tako nećemo brisati historiju.

Jer nakon akcije koja je potresla bh. fudbal Durićeva karijera nije stala.

Naprotiv.

Nastavila je prema vrhu.

BARBAREZ, PETEV I RUŽENJE PRIČE O „KONSENZUSU“

Godina je 2021.

Bosna i Hercegovina bira novog selektora.

U javnosti je snažna podrška Sergeju Barbarezu.

U Komisiji za izbor selektora sjede, između ostalih, Irfan Durić i Vico Zeljković.

I upravo tu dolazimo do jednog od najzanimljivijih detalja.

Durić je tada javno rekao da je njegov prvi izbor bio Barbarez.

Ali je također priznao da su Vico Zeljković, Ivan Beus i Milorad Sofrenić bili za Ivayla Peteva i da je, nakon što je bio preglasan, i sam formalno digao ruku za Peteva kako bi Komisija pred Izvršni odbor izašla sa rezultatom 4:0.

Dakle, ne moramo izmišljati.

Sam je ispričao šta se dogodilo.

Na Kuloarima smo tu epizodu svojevremeno politički i satirično opisivali kao napuštanje Barbareza i priklanjanje većini koju je predvodio Zeljković.

Neko će to nazvati kompromisom.

Neko pragmatizmom.

Neko trgovinom utjecajem.

Ali činjenica ostaje:

Irfan Durić je na kraju digao ruku za Peteva.

Nekoliko mjeseci poslije dogodilo se nešto još važnije.

VICO PREDSJEDNIK — IRFAN POTPREDSJEDNIK

U martu 2021. Vico Zeljković postaje predsjednik NS/FS BiH.

Irfan Durić postaje drugi potpredsjednik.

Zeljković je dobio 57 glasova, a Durić 37 u izboru za drugog potpredsjednika.

Četiri godine kasnije priča se ponavlja.

Na izbornoj skupštini u aprilu 2025. ponovo:

Vico Zeljković — predsjednik.
Irfan Durić — drugi potpredsjednik.

I to aklamacijom.

To više nije jedan sastanak.

Nije jedan glas.

Nije Petev.

To je institucionalno partnerstvo koje traje godinama.

Durić je i tokom 2025. i 2026. dio užeg rukovodstva Saveza uz Zeljkovića, uključujući sastanke s UEFA-om i međunarodne fudbalske događaje.

A KO JE VICO ZELJKOVIĆ?

Vico Zeljković ne krije svoj odnos s Miloradom Dodikom.

Naprotiv.

Javno je rekao:

„Milorad Dodik je moj ujak.“

I zahvaljivao mu na podršci FK Borac, nazivajući ga jednim od ključnih ljudi njegovog modernog uspona.

Tu priča prestaje biti samo fudbalska.

I otvara se političko pitanje.

Irfan Durić je istaknuti kadar NES-a.

Vico Zeljković je čovjek koji je porodično i javno povezan s Miloradom Dodikom.

A njih dvojica već godinama zajedno sjede na samom vrhu bh. fudbala.

Predsjednik i potpredsjednik.

Mandat za mandatom.

NES I SNSD — ŠTA JE ČINJENICA, A ŠTA POLITIČKO PITANJE

Ovdje treba biti pošten.

Nećemo napisati da danas postoji formalna koalicija NES-a i SNSD-a ako za to nemamo dokaz.

NES je krajem 2022. učestvovao u pregovorima o formiranju državne vlasti u kojoj je bio i SNSD, ali se početkom januara 2023. povukao iz tih pregovora upravo zbog Dodikovih poteza i javno saopćio da neće biti dio državne većine sa SNSD-om pod tim okolnostima.

Ogrešević je i kasnije javno kritikovao Dodika.

To su činjenice.

Ali jednako je činjenica da u fudbalskom sistemu NES-ov Irfan Durić već godinama funkcionira rame uz rame sa Vicom Zeljkovićem, Dodikovim sestrićem.

I tu Kuloari postavljaju političko pitanje:

Je li fudbal postao prostor u kojem ono što se javno ne može ili ne želi raditi u politici funkcioniše bez ikakvih problema?

U politici — distanca.

U saopćenjima — principi.

U Savezu — Vico predsjednik, Irfan potpredsjednik.

Mandat za mandatom.

To nije dokaz političkog sporazuma NES-a i SNSD-a.

Ali jeste obrazac vrijedan pitanja.

A ONDA DOLAZI SLUČAJ DŽENISA BURNIĆA

Ovdje ulazimo u najteži dio priče.

Kuloari su ranije objavili tvrdnje izvora za kojeg je navedeno da je blizak porodici reprezentativca Dženisa Burnića.

Prema tim nepotvrđenim navodima, porodica je navodno izdvojila 20.000 eura i skupocjeni sat Rolex kako bi se osigurao reprezentativni poziv mladom Burniću.

Prema istom izvoru, novac i sat navodno je preuzeo upravo Irfan Durić.

Kuloari za te tvrdnje nemaju sudsku odluku, potvrdu nadležnog tužilaštva niti nezavisnu dokumentaciju koja bi ih pretvorila u utvrđenu činjenicu.

Zato ih upravo tako i predstavljamo:

kao ozbiljne navode koji zahtijevaju odgovor, a ne kao dokazanu krivicu.

Ono što jeste provjerljivo jeste da je Burnić svoj prvi nastup za A reprezentaciju BiH upisao 3. juna 2024. protiv Engleske, nakon što je selektor postao Sergej Barbarez.

I zato pitanje koje smo tada postavili ostaje:

Ako su navodi o novcu i satu neistiniti — zašto ih jasno i nedvosmisleno ne demantirati?

Ako postoji osoba koja tvrdi da je novac predan — neka pokaže dokaz.

Ako postoji osoba koja tvrdi da je sat predan — neka pokaže dokaz.

Ako je sve izmišljeno — neka se kaže i dokaže da je izmišljeno.

Ali optužba od 20.000 eura i Rolexa nije stvar koju bi ozbiljna sportska institucija trebala rješavati šutnjom.

OD TIGRA DO VICE

U jednoj ranijoj Kuloari objavi bavili smo se i sukobom oko Hamdije Abdića Tigra i izbora unutar fudbalskih struktura.

Tada smo Durićev političko-fudbalski manevar nazvali prevarom i tvrdili da je koristio podršku jednog bloka, a završio u savezništvu s drugim.

Danas bih tu priču formulirao preciznije:

ono što znamo jeste da je Durić uspio politički i fudbalski preživjeti gotovo svaku promjenu odnosa i ostati pri vrhu.

Mijenjali su se predsjednici.

Selektori.

Koalicije.

Vlade.

Ali Irfan Durić ostaje.

I 2021. završava uz Vicu Zeljkovića.

I 2025. ponovo uz Vicu Zeljkovića.

A 2026. njih dvojica i dalje predstavljaju samo rukovodstvo NS/FS BiH.

To je podatak.

A KRAJINA?

Tu se vraćamo na početak.

Na klub.

Na Cazin.

Na Krajinu.

Dok je Irfan Durić prolazio:

od omladinca Krajine,

do člana njenog Upravnog odbora,

do predsjednika NS FBiH,

do člana Izvršnog odbora NS/FS BiH,

do drugog potpredsjednika državnog Saveza,

FK Krajina je ostala u Drugoj ligi FBiH – Zapad.

Zato ovaj naslov nije sudska kvalifikacija.

„Grobar FK Krajine“ je političko-sportska metafora.

Ali metafora iza koje stoji jednostavno pitanje:

KAKO JE IRFAN DURIĆ USPJEO PODIĆI SEBE DO VRHA FUDBALA, A NIJE USPIO PODIĆI KRAJINU?

Ako je učinio mnogo za klub — pokažite.

Ako je donio investicije — navedite ih.

Ako je izgradio infrastrukturu — pokažite je.

Ako je njegovo članstvo u upravi Krajine od 2009. donijelo rezultat — stavite taj rezultat na sto.

Ne tražimo priču.

Tražimo tabelu.

I zato ova arhiva danas spaja ono što se godinama gledalo odvojeno:

Krajinu.
Akciju „VAR“.
Peteva.
Barbareza.
Vicu Zeljkovića.
Dodikovu političku sjenu nad Vicinom karijerom.
Durićevu dugogodišnju poziciju uz njega.
I teške navode iz slučaja Burnić koji još čekaju vjerodostojan odgovor.

Možda među svim tim događajima nema nikakve skrivene veze.

Moguće.

Ali onda je najjednostavnije odgovoriti činjenicama.

Jer javna funkcija nosi javna pitanja.

A čovjek koji više od petnaest godina sjedi u strukturama fudbala ne može tražiti da mu se računa samo funkcija.

Mora se računati i rezultat.

I zato za kraj samo dvije slike:

Irfan Durić — drugi potpredsjednik Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.

FK Krajina Cazin — Druga liga Federacije BiH Zapad.

Jedan je stigao do vrha.

Drugi još čeka.

Irfan Durić danas ponovo traži povjerenje građana kao kandidat NES-a za Parlament Federacije BiH.

Dakle, ne govorimo o čovjeku koji je napustio javni život i čija je biografija samo stvar prošlosti. Govorimo o političaru koji želi još jedan mandat, još jednu javnu funkciju i još jednom traži glas birača.

A kada neko ponovo traži glas, onda je sasvim legitimno pogledati šta je radio dok je već imao moć, funkcije i utjecaj.

Posebno kada se ista osoba godinama kreće između politike, fudbalskih struktura i javnih institucija.

Zato prije nego što građani zaokruže ime na listi, vrijedi otvoriti ono što se u kampanjama najradije zatvara:

arhivu.

ARHIVA NE ZABORAVLJA.

ARHIVA NE ZABORAVLJA | 4
PET SAVJETNIKA, PET GODINA I ISTA PRIČA — „LOVAC NA BUDŽETSKI NOVAC“

29. septembar 2021.

Prije gotovo pet godina Kuloari su objavili tekst u kojem su otvorili pitanje savjetnika tadašnjeg premijera Mustafe Ružnića, njihovog rada i plaćanja budžetskim novcem. U toj tadašnjoj objavi govorilo se o istrazi zbog navodne zloupotrebe položaja i tvrdnjama da su pojedini savjetnici plaćani iako nisu dolazili na posao, uz navod da je slučaj prijavio kantonalni pravobranilac. To je bio navod iz tadašnje arhivske objave — ne pravosnažna presuda — ali je pitanje javnog novca ostalo otvoreno.

Pet godina kasnije otvaramo arhivu.

I šta nalazimo?

Opet premijer Mustafa Ružnić.
Opet savjetnici.
Opet kabinet.
Opet budžetski novac.

Samo se kalendar promijenio.

Kada je Ibrahim Dizdarić nakratko preuzeo Vladu Unsko-sanskog kantona, među prvim potezima bilo je razrješenje ljudi iz Ružnićevog savjetničkog kruga. Dizdarić je kasnije u javnosti pokazao pet pojedinačnih rješenja o razrješenju savjetnika.

I tu priča postaje još zanimljivija.

Jer je Mustafa Ružnić kasnije i sam javno kazao da u kabinetu ima pet savjetnika, uz objašnjenje da je to maksimalan broj predviđen sistematizacijom.

Dakle, niko ne mora nagađati jesu li savjetnici postojali.

Postojali su.

Pitanje je nešto drugo:

Zašto ih je bilo toliko?

Šta je svaki od njih konkretno radio?

Koje je rezultate proizveo?

Koliko je koštao građane?

I je li premijeru Unsko-sanskog kantona zaista potrebno pet ljudi da ga savjetuju dok isti taj Kanton godinama sluša kako nema dovoljno novca za sve ono što građanima treba?

A onda postoji još jedan detalj koji zaslužuje objašnjenje.

Jedan raniji medijski izvještaj govorio je čak o šest razriješenih Ružnićevih savjetnika, dok je Dizdarić kasnije javno pokazao pet pojedinačnih rješenja.

Pa bi javnosti dobro došao sasvim običan odgovor:

Je li ih bilo pet ili šest?

Ništa komplikovano.

Imena.

Rješenja.

Period angažmana.

Plate i naknade.

Ukupan trošak.

I opis posla.

Jer savjetnik premijera nije privatna stvar premijera.

Savjetnika plaća narod.

Plaća ga radnik kada dobije platu.

Plaća ga penzioner kada kupi kruh.

Plaća ga roditelj kada natoči gorivo.

Plaća ga svaki građanin koji državi ostavi dio svog novca.

Zato nije bezobrazno pitati šta smo za taj novac dobili.

Bezobrazno bi bilo očekivati da građanin plati, a da ne pita.

Upravo zbog ovakvih priča o kabinetima, savjetnicima, funkcijama i stalnom kruženju oko budžetskog novca među kritičarima se za Mustafu Ružnića pojavio i satirični nadimak:

„LOVAC NA BUDŽETSKI NOVAC“

To nije pravna kvalifikacija.

To je politička satira.

Ali kao i svaka dobra satira, ona živi samo dok iza nje postoji pitanje koje vlast ne uspijeva utišati.

A ovdje je pitanje vrlo jednostavno:

Koliko je sve to koštalo?

Jer ako su savjetnici bili potrebni — pokažite njihov rad.

Ako su bili vrijedni svog novca — pokažite rezultate.

Ako je sve bilo zakonito i opravdano — još bolje.

Objavite podatke i priča je završena.

Ali nemojte od građana tražiti da vjeruju na riječ.

Pogotovo ne nakon što se ista tema vraća iz arhive gotovo pet godina kasnije.

Godine prolaze.

Mandati se mijenjaju.

Koalicije se sastavljaju i rastavljaju.

Fotelje mijenjaju vlasnike.

Ali budžet uvijek ima istog vlasnika:

građane.

Zato ćemo nastaviti vaditi stare priče i uspoređivati ih s današnjim događajima.

Ne da bismo presuđivali.

Nego da se ne bi dogodilo ono na šta politika najviše računa:

da ljudi zaborave.

Jer možete promijeniti savjetnika.

Možete promijeniti Vladu.

Možete promijeniti objašnjenje.

Ali datum ostaje.

Dokument ostaje.

Račun ostaje.

ARHIVA NE ZABORAVLJA.

ALEN ČAJIĆ: Od predavača i promotora knjige do inspekcije – a šta se desilo sa školom u kojoj je radio?
Arhiva iz 2017. godine otvara zanimljiva pitanja: ime Alena Čajića pojavljuje se u materijalima Visoke međunarodne škole Cazin kao predavača i promotora knjige. Godinama poslije njegovo ime veže se za inspekciju. Javnost ima pravo znati cijelu priču.

Internet možda zaboravlja brzo. Arhiva ne zaboravlja.

Materijali iz 2017. godine koji su dospjeli do naše redakcije pokazuju da je Alen Čajić bio povezan s radom Visoke međunarodne škole Cazin.

Na jednom sačuvanom dokumentu o ispitnim rokovima iz juna 2017. godine navodi se:

„Mr. Alen Čajić“, uz termine ispita.

U drugom materijalu Visoke međunarodne škole njegovo ime pojavljuje se uz stručnu oznaku „Mr. Alen Čajić, bacc. sigurnosti“.

Ali tu nije kraj.

Čajić kao promotor knjige

Na službenoj Facebook objavi Visoke međunarodne škole Cazin od 15. decembra 2017. godine najavljena je promocija knjige „Integrativna pedagogija – odgojno-obrazovni rad“.

Među promotorima knjige naveden je i:

„Mr. sc. Alen Čajić“.

Sačuvana je i objava na tadašnjoj web-stranici škole s istom najavom, kao i fotografije s akademskih događaja na kojima se vidi njegovo učešće.

Dakle, ovo više nije pitanje nečijeg sjećanja niti kafanske priče.

Postoje tragovi. Postoje objave. Postoje fotografije. Postoje dokumenti.

I upravo zbog toga dolazimo do pitanja koja danas zaslužuju odgovor.

Od škole do inspekcije

Ako je Alen Čajić 2017. godine bio angažiran u Visokoj međunarodnoj školi Cazin, javnost ima pravo znati u kojem svojstvu je tamo radio, na osnovu kojih kvalifikacija i koliko dugo.

A zatim dolazi još važnije pitanje.

Šta se kasnije dogodilo s tom školom?

Kakva je bila uloga nadležnih inspekcijskih organa prema ustanovi u kojoj je Čajić ranije bio angažiran?

Je li Čajić kao inspektor ili rukovodilac inspekcije ikada učestvovao u postupcima koji su se odnosili na tu ustanovu?

Ako jeste, je li eventualna ranija profesionalna povezanost bila prijavljena i je li razmatrano pitanje mogućeg sukoba interesa?

To su pitanja na koja ne treba odgovarati insinuacijama.

Treba odgovoriti dokumentima.

A sada se spominje novo ime

Cijela priča dobija dodatnu težinu zbog informacija koje ovih dana dolaze do naše redakcije, prema kojima bi Džemal Kurić trebao prijeći iz MUP-a u inspekciju, dok se njegovo ime istovremeno spominje i u kontekstu mogućeg nasljeđivanja Čajića na direktorskoj poziciji.

Ali upravo zato pitamo prije nego što se fotelja popuni:

Da li Džemal Kurić prelazi iz MUP-a u inspekciju?

Na koje radno mjesto?

Po kojem pravnom osnovu?

Postoji li konkurs?

Koji su stručni uslovi?

I postoji li plan da upravo on bude budući direktor?

Ako je odgovor ne – vrlo jednostavno je to demantirati.

Ako je odgovor da – onda javnost zaslužuje vidjeti proceduru.

I na kraju jedno jednostavno pitanje

Ne tvrdimo da fotografija iz 2017. dokazuje bilo kakvu nezakonitost.

Ne tvrdimo ni da samo pojavljivanje nečijeg imena u dokumentima škole znači da je kasnije postupao protiv nje.

Ali tvrdimo nešto drugo:

Kada osoba iz jedne ustanove kasnije dođe na poziciju s koje može kontrolirati tu ili slične ustanove, javni interes zahtijeva maksimalnu transparentnost.

Zato ćemo nastaviti kopati po arhivi.

Ko je gdje radio?

Ko je koga imenovao?

Ko je ispunjavao uslove?

Ko je donosio odluke?

I ko danas treba naslijediti koga?

Jer političke funkcije prolaze, direktorske fotelje mijenjaju vlasnike, web-stranice nestaju...

Ali arhiva ne zaboravlja.