Proces

U petak, 18. rujna, u Galeriji Novo otvorili smo izložbu TIJELO. NORMA. OTPOR. Ines Borovac i Karla Štefaneka, u kustoskoj koncepciji Sabine Oroshi.

Kroz različite medije umjetnici istražuju načine na koje društvene norme oblikuju, čitaju i usmjeravaju tijelo; od roda, identiteta i pripadnosti do poželjnosti i društvenih očekivanja. Kako ističe i kustosica Sabina Oroshi, pitanje je i "tko određuje uvjete pod kojima nešto može postati vidljivo" te koliko su institucije doista spremne osigurati prostor za eksperiment, neizvjesnost i različite oblike otpora.

Hvala svim osobama koje su nam se pridružile na otvorenju i podržale naše umjetnike, kustosicu i galeriju Novo! Hvala Vanji na fotografiranju!

Izložba TIJELO. NORMA. OTPOR. ostaje otvorena do 23. listopada 2026.

📍 Galerija Novo, P**a
🕐 rujan: pon–sri 10–14 h, čet–pet 18–21 h
🕐 listopad: pon–sri 10–14 h, čet–pet 17–20 h

Izložbu organiziraju Udruga Proces i Udruga Metamedij, uz podršku Muzeja suvremene umjetnosti Istre.

Sinoć smo u galeriji Cvajner održali posljednje ovogodišnje izdanje programa Do ciacole con…, ovoga p**a u razgovoru s povjesničarkom i teoretičarkom umjetnosti, kustosicom i profesoricom na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Leonidom Kovač! Razgovor su moderirale naše Ana i Andrea te se susret otvorio kao razgovor o umjetnosti, feminizmu, reprezentaciji i vidljivosti, ali vrlo brzo prerastao u jedno mnogo temeljnije pitanje: tko ima pravo pisati povijest i čije priče u njoj ostaju?

Kovač, koja je rođena u Splitu, a odrasla u Puli, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i srednju glazbenu školu, govorila je o vlastitom intelektualnom i umjetničkom formiranju. Na pitanje kada je počela ulaziti u prostor kritičke i feminističke teorije, prisjetila se ranog čitanja poststrukturalističke filozofije i psihoanalitičkih teorija. Kao jednu od prvih umjetnica čije je ime čula u tom kontekstu navela je Helen Frankenthaler, no njezin se interes vrlo brzo počeo pomicati od pitanja što umjetnost jest prema mnogo važnijem pitanju - što je problematično u diskursu koji o umjetnosti govori.

Razgovor je otvorio i pitanje koje se na prvi pogled čini povijesnim, ali je zapravo duboko suvremeno: tko je uopće imao mogućnost pisati povijest umjetnosti? Kovač je podsjetila na činjenicu da žene povijesno nisu imale jednak pristup sveučilišnom obrazovanju i institucijama znanja. Ako nisu imale pristup institucijama u kojima se znanje proizvodilo, postavlja se pitanje tko je dobivao legitimitet da govori o umjetnosti, da je klasificira, vrednuje i upisuje u povijest? Od tog je pitanja razgovor prirodno stigao do hrvatskog umjetničkog kanona. Govoreći o hrvatskoj modernoj umjetnosti i, primjerice, slikarima minhenskog kruga, Kovač nije osporila njihovu umjetničku vrijednost, naprotiv, istaknula je njihovu izvrsnost, ali je postavila jednostavno i razoružavajuće pitanje: gdje je u toj priči Nasta Rojc? Ukoliko je Nasta Rojc izostavljena iz dominantnog narativa, problem nije samo u tome što jedna umjetnica nije dovoljno zastupljena u udžbenicima, već u samom mehanizmu prema kojem se određuje što je relevantno, čije je stvaralaštvo vrijedno čuvanja i tko dobiva mjesto u kolektivnom pamćenju.

U razgovoru se otvorila i tema vidljivosti - jedno od središnjih pitanja feminističke i q***r teorije. Tko postaje vidljiv? Tko ostaje izvan slike? Tko je odsutan iz arhiva? I što se događa s iskustvima i identitetima koji nisu prepoznati kao vrijedni bilježenja? Za LGBTIQ+ zajednicu takvo pitanje ima dodatnu težinu. Q***r povijest nije samo povijest velikih javnih događaja, institucija i političkih pokreta, već je satkana i od privatnih fotografija, pisama, dnevnika, književnosti, filma, glazbe, performansa, prijateljstava, ljubavnih odnosa i prostora u kojima su se ljudi međusobno pronalazili. Mnogi od tih tragova nikada nisu ušli u službene arhive. Zato je posebno snažno odjeknula rečenica da moramo sačuvati sve iz današnjice i istodobno otkrivati ono što je prošlo. Q***r povijest, podsjetila je Kovač, ne počinje u Berlinu dvadesetih godina prošlog stoljeća - ona je mnogo, mnogo starija. Takva misao izravno povezuje umjetnički i aktivistički rad: ako danas ne bilježimo vlastite živote, umjetničke prakse, pokrete i zajednice, buduće će generacije ponovno morati otkrivati ono što je moglo biti sačuvano.

Udruga Proces zahvaljuje Goranki Cvajner na gostoprimstvu u galeriji Cvajner, Vanji Brajković na fotografijama te svim osobama koje su prisustvovale razgovoru i svojim dolaskom sudjelovale u stvaranju prostora za zajedničko promišljanje, pamćenje i razmjenu.

Do sljedećih Ciacola!

---------------------

Program “Peti Proces” realiziran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Istarske županije, Grada P**e, Turističke zajednice Grada P**e i Zaklade Kultura nova.

Dok uživate na moru, prisjetimo se kako nam je bilo na afteru trećeg P**a Prajda! 🏳️‍⚧️🏳️‍🌈

Hvala još jednom našim fotografima Vanji, Robiju i Tediju! 🎉

Karlovac Pride ide dalje! 🔥

Dragi ljudi, od srca vam svima hvala na pomoći i što ste dali svoj doprinos izgradnji boljeg društva našeg Karlovca te ujedno osnažili našu udrugu da nastavimo sa aktivnostima.

Do sada smo zahvaljujući velikom broju vas koji ste nam se javili, prikupili 960 € za kompenziranje gubitka sufinanciranja od strane Grada (700 €) te ćemo ostatak (260 €) usmjeriti u budžet petog Karlovac Pridea 2027.

Ovom prilikom želimo podsjetiti da naša udruga nema zaposlenih i da čitav Pride organiziramo zahvaljujući stotinama volonterskih sati. Budžet Pridea obično se kreće oko 6.000 € i upravo stoga nam ovakva podrška jako puno znači. Hvala vam i idemo dalje! ❤️

🐚 Došlo je vrijeme za nastavak naših ljetnih druženja na moru! Vidimo se u nedjelju na Kamenjaku!

Donosimo društvene igre i hammocke pa ako želiš s nama, samo dođi, a ako nemaš prijevoz, javi se u inbox pa ćemo nešto iskemijati.

Ponesi vodu, klopu i naravno - kupaći! Vidimo se u hladu borova, uz valove i puno smijeha!

P.S. Satnica i točna lokacija u DM! 🔥

SAGA “24 BACI U KARLOVCU” SE NASTAVLJA (!!!)

Kolika je cijena prikaza poljupca LGBTIQ+ osoba na fotografiji u javnom prostoru u Karlovcu?

“U ponovljenom postupku ocjenjivanja projekata prijavljenih u programsko područje koje tematizira "zaštitu i promicanje ljudskih prava", Grad Karlovac donio je odluku kojom je izbacio projekt Karlovac Pride 2026. iz sufinanciranja udruga.

Stoga se postavlja pitanje da li cijenu ovog koraka društvenog razvoja u Karlovcu (javnog prikaza fotografija poljubaca LGBTIQ+ osoba - 700,00 €), kao društvo trebamo snositi zajedno, umjesto da ju snosi samo jedna osoba.

Javite se putem poruke Karlovac Pride, ukoliko možete financijski podržati (bez obzira na iznos podrške) projekt. Cijena društvenog napretka i naših prava zajednički je društveni i financijski teret. Hvala vam. ❤️”

Kolika je cijena prikaza poljupca LGBTIQ+ osoba na fotografiji u javnom prostoru u Karlovcu? 700,00 €

U ponovljenom postupku ocjenjivanja projekata prijavljenih u programsko područje koje tematizira "zaštitu i promicanje ljudskih prava", Grad Karlovac donio je odluku kojom je izbacio projekt Karlovac Pride 2026. iz sufinanciranja udruga.

Udruzi tako nije smanjen prvotno najavljeni iznos podrške, već je u potpunosti ukinut. Razlozi su jasni: usudili smo se u Karlovcu na fotografijama, na dan Pridea, protivno zabrani Grada prikazati poljubac LGBTIQ+ osoba. Poljubac koji Gradska uprava i gradonačelnik smatraju neprihvatljivim.

Citiramo medijsku izjavu nakon Pridea, 17.6., gradonačelnika g. Mandića u svezi zabrane izložbe "24 BACI" (by Proces): "Grad ne smatra da je učinio bilo što diskriminirajuće, niti je imao namjeru diskriminirati." U izjavi se također kontradiktorno navodi da Grad nije zabranio izložbu, ali da ju je udruga svejedno organizirala: "Udruga i gospodin Capan svejedno su organizirali izložbu na Šetalištu dr. Franje Tuđmana i time pokazali da ne poštuju rješenja iz nadležnosti Grada Karlovca i pozitivne propise koje u svom radu primjenjuje. Bez obzira na to, Grad neće poduzimati ništa po tom pitanju, a građani će sami donijeti zaključke." (KA Portal, 24 sata)

No Grad Karlovac jest počinio diskriminaciju. Višestruko tijekom mjeseci izravnih razgovora i apela sa brojnim nadležnim osobama u Gradu, da ne zabranjuju izložbu. I to ne samo zabranom, već sada i financijskim rušenjem projekta udruge. I to u programskom području koje adresira upravo projekte koji se zalažu za "zaštitu i promicanje ljudskih prava". Flagrantno i transparentno. Toliko, da je diskriminaciju definirao i preciznim iznosom od 700,00 €. Svaki daljnji komentar je suvišan, osim onog da je na nacionalnim institucijama da sada rade svoj posao.

Kako se ruše projekti na javnim natječajima po osnovi diskriminacije, nesnošljivosti i mržnje? Udruzi se npr. u ponovljenom postupku, sa novim, poslušnim članovima Povjerenstva, uzme 7 bodova, tako da se organizaciju i voditelja (sa 4 godine iskustva organizacije Prideova) ocijeni nedovoljno sposobnim za organizaciju Pridea (slika u prilogu).

Ovu situaciju ujedno prepoznajemo i kao važan moment javnog informiranja o načinu na koji udruga financira Pride. Želimo podići svijest o tome da čak i uz podršku veleposlanstava i fizičkih osoba, još uvijek više od 45% troška cjelokupnog Pridea ove godine, donacijama financiraju jedan član udruge uz pomoć obitelji. I da je to stvarnost našeg društva po pitanju izvora i načina financiranja društvene promjene.

Stoga se postavlja pitanje da li cijenu ovog koraka društvenog razvoja u Karlovcu (javnog prikaza fotografija poljubaca LGBTIQ+ osoba - 700,00 €), kao društvo trebamo snositi zajedno, umjesto da ju snosi samo jedna osoba. Zato vas molimo da nam se javite putem poruke, ukoliko nas možete financijski podržati (bez obzira na iznos podrške). Jer je cijena društvenog napretka i naših prava, naš zajednički društveni i financijski teret. Hvala vam. ❤️