Per Anima Mia

Pravi muškarac
ne ide od jedne žene do druge
pokušavajući ispuniti vlastite praznine.

Jer zna da nitko
ne može izliječiti ono sa čime se on
nema hrabrosti suočiti u sebi samom.

Zreo muškarac
ne skuplja srca,
ne igra se osjećajima
i ne traži pažnju posvuda
samo da bi se osjećao manje usamljeno.

On traži pravu ženu,
s kojom može izgraditi dom,
obitelj,
iskreno razumijevanje
i život u miru.

Jer ljubav nije zbunjenost,
nije bijeg,
nije stalna potreba za potvrdom.

Prava ljubav je prisutnost,
poštovanje,
svakodnevni izbor,
i želja za izgradnjom nečega
što ima trajnu vrijednost.

Istinski snažan muškarac
ne bježi od dubokih veza...
on ostaje,
brine se,
štiti
i gradi.

Prva ljubav ne dolazi uvijek kada je očekujete.

Ponekad stiže godinama kasnije, kada je život već ostavio svoj trag, kada sa sobom nosite priče koje su loše završile i pokušaje koji nisu uspjeli. Ne dolazi na početku, već kasnije.

I mijenja sve.

Nema potrebu za dokazivanjem, nema potrebu da brzo izgori. Stabilnija je, konkretnija. Ne preopterećuje, već ostaje. Ne zbunjuje, već razjašnjava.

Nakon određenih iskustava, srce kao da se zatvara. Navikne se braniti, ne vjerovati u potpunosti. Neki dijelovi se ukoče, drugi se prestanu otkrivati.

Tada netko dođe.

I bez glasa pokreće ono što se činilo stagnirajućim.

Ne briše prošlost. Beskorisno je. Ono što se dogodilo ostaje, ali vas više ne opterećuje na isti način. Ožiljci ne nestaju; jednostavno vas više ne sprječavaju ići naprijed.

S vremenom se mijenjaš. Postaješ selektivniji, pažljiviji. Više ne tražimo sve, već samo ono što ima smisla.

I kada se nešto istinito dogodi, prepoznajemo to.

Ne zato što je savršeno, već zato što je stabilno. Jer ne traži od nas da zaboravimo, već da gradimo na onome što već postoji.

Nije važno kada se dogodi.

Ne postoji pravi redoslijed, niti precizan trenutak.

Postoje susreti koji stižu kasno, ali stižu spremni.

I kada se dogodi, nema potrebe nadoknađivati ​​izgubljeno vrijeme.

Samo moraš ostati.