NannyDog- All4Dogs

Zašto vas pas ne sluša kad je uzbuđen?

Često čujem:

"Ali on to zna! Kod kuće sve radi savršeno."
I vjerujem vam. Vjerojatno stvarno zna.
Ali znati naredbu i moći je izvršiti u određenoj situaciji nisu ista stvar.

Pas koji savršeno sjedne u dnevnoj sobi možda još nije naučio sjesti kada preko ceste ugleda drugog psa.
Pas koji savršeno hoda uz nogu na praznom poligonu možda još nije naučio hodati uz vas kada naiđe bicikl, potrči dijete ili se pojavi miris koji mu je nevjerojatno zanimljiv.
Zašto?
Jer svaki novi podražaj povećava razinu uzbuđenja, a s njom raste i zahtjev koji stavljamo pred psa.
I tu često napravimo grešku.
Situaciju učinimo preteškom prije nego što je pas spreman.
Pas ne uspije → mi ponavljamo naredbu → postajemo glasniji → pas postaje još uzbuđeniji → mi zaključimo da je tvrdoglav ili neposlušan.
A zapravo smo možda samo tražili od njega više nego što je u tom trenutku sposoban dati.
Još važnije – pas koji se ne zna nositi s vlastitim uzbuđenjem može vrlo brzo prijeći u frustraciju.
Ako nema naučene načine kako se smiriti, vratiti pažnju na vlasnika i ponovno uspostaviti kontrolu, reakcije mogu postajati sve intenzivnije – lajanje, skakanje, trzanje, povlačenje...
A kod nekih pasa takva reaktivnost s vremenom može prijeći i u agresivno ponašanje.
Agresija nije uvijek početak problema. Ponekad je posljedica psa koji se dugo nije znao nositi s onim što osjeća.
Zato ne čekamo da pas postane problematičan da bismo počeli raditi.
Učimo ga samokontroli, toleranciji frustracije i sposobnosti da se ponovno poveže s vlasnikom čak i kada je nešto oko njega jako uzbudljivo.
I zato se poslušnost ne gradi samo učenjem naredbi.
Gradi se postupno:
mirno okruženje → malo podražaja → više podražaja → stvarne situacije.
Ne treniramo samo naredbu. Treniramo sposobnost psa da razmišlja dok je uzbuđen.
Jer život nije poligon.
I nije cilj imati psa koji sluša samo kada je sve mirno.
Cilj je imati psa koji vas može čuti upravo onda kada mu je najteže. 🐾

Archie 😆
Vrlo neozbiljan Ridgeback. Mladi "telac", divan i jako dobar ali moramo naučiti poslušnost. I kako ne vući svoju vlasnicu ko da je perce 😅
Tu mu je negdje i brat Maroon ali ja nikako od posla da ih sve lipo predstavim. Njih dvoje se samo zabavljaju u školici, valjda će šta i naučit 😝

Ali hoću 😊

Evo odlično opisano!

Poslušnost bez socijalizacije i rada u stvarnim situacijama nije kraj treninga. To je tek početak.

Whiskey ❤️🐾
Frajer star godinu dana. Belgijski ovčar (Malinois).
Pas je odličan. Poslušnost? Odlična.
Pa zašto je onda došao na tečaj?
E, upravo je tu problem.
Odmah ću naglasiti – ovo nije greška ni psa ni vlasnika.
Whiskey je živio u okruženju u kojem gotovo nikada nije susretao druge pse. Vlasnika je bilo strah takvih situacija pa ih je, sasvim razumljivo, izbjegavao.
Rezultat?
Čim vidi drugog psa, potpuno "eksplodira" od uzbuđenja. Toliko je preuzbuđen da u tom trenutku više ne čuje svog vlasnika.
Je li agresivan?
Ne.
Ali upravo ovakva razina nekontroliranog uzbuđenja vrlo lako može prijeći u frustraciju, a frustracija kod pojedinih pasa može prerasti u agresivno ponašanje. Ne zato što je pas "zao", nego zato što nikada nije naučio kako se nositi s takvim situacijama.
Whiskey je poslušnost učio kod drugog trenera i na njegovu poslušnost nemam zamjerke. Problem nije u tome što pas zna sjesti, leći ili hodati uz nogu.
Problem je što poslušnost vrijedi samo ako pas može čuti i poslušati svog čovjeka u stvarnom životu.
Ako pas na poligonu radi savršeno, a čim ugleda drugog psa više ne postoji ništa osim tog podražaja, tada posao nije gotov.
Nažalost, sve češće mi dolaze psi koji su "savršeno istrenirani", ali vlasnici nisu dobili znanje kako s tim psom živjeti izvan treninga.
Malinois je pas koji će osnovnu poslušnost naučiti nevjerojatno brzo. Ali upravo zato što je toliko inteligentan i pun energije, poslušnost nije cilj – ona je tek početak.
Ako vlasnik ne zna kako usmjeriti tu energiju, kako psa učiti samokontroli, radu među podražajima i svakodnevnim situacijama, vrlo brzo će se pokazati da "savršena poslušnost" nije dovoljna.
S Whiskeyjem sada krećemo ispočetka. Polako, bez žurbe.
Učit ćemo ono što je zapravo trebao učiti još kao tromjesečno štene – kako ostati smiren, razmišljati i donositi dobre odluke čak i kada je oko njega uzbudljiv svijet.
🐾 Jer pravi trening nije kada pas sluša na poligonu. Pravi trening je kada vas može čuti i onda kada mu je najteže.

Kad je izgled postao važniji od funkcije...
Psi nisu oduvijek izgledali ovako. Tijekom posljednjih 100 do 150 godina mnoge su se pasmine značajno promijenile. Neke promjene bile su bezazlene, ali neke su dovele do ozbiljnih zdravstvenih problema.
U idućim objavama pogledat ćemo kako su nekada izgledali francuski buldog, bull terijer, njemački ovčar, jazavčar i druge pasmine te kako su promjene u građi utjecale na njihovo zdravlje i svakodnevni život.
Cilj ove serije nije prozivati vlasnike niti reći da je neka pasmina "loša". Mnoge od njih imaju prekrasan karakter i obožavane su diljem svijeta. Cilj je razgovarati o tome zašto bi zdravlje i funkcionalnost uvijek trebali biti važniji od izgleda.
Srećom, danas sve više odgovornih uzgajivača radi upravo na tome – da očuva ili vrati funkcionalnost svojih pasa.
Odgovoran uzgoj ne počinje pitanjem:
"Kako će pas izgledati?"
Počinje pitanjem:
"Hoće li ovaj pas moći živjeti zdrav, kvalitetan i funkcionalan život?"
To znači da odgovoran uzgajivač:
✔️ provodi zdravstvena testiranja roditelja prema preporukama za pasminu (kukovi, laktovi, oči, srce, genetske bolesti i drugo)
✔️ bira jedinke dobrog karaktera i stabilnog temperamenta
✔️ ne pari pse samo zato što imaju atraktivan izgled ili su popularni
✔️ vodi računa o očuvanju genetske raznolikosti koliko god je to moguće
✔️ ne potiče pretjerane tjelesne karakteristike koje narušavaju zdravlje ili funkcionalnost psa
✔️ ulaže u pravilnu socijalizaciju i razvoj štenaca od prvih dana života.
Kod nekih pasmina danas se sve više pažnje posvećuje širim nosnicama, boljem disanju, funkcionalnijoj građi, umjerenijim kutovima, zdravijim očima i smanjenju učestalosti nasljednih bolesti. To pokazuje da se uzgoj može razvijati u smjeru koji psima donosi bolju kvalitetu života.
Na kraju, veliku ulogu imaju i budući vlasnici. Svaki put kada biramo zdravlje ispred pretjeranog izgleda, podržavamo uzgoj kojem je dobrobit psa na prvom mjestu.
Pas ne mari za titule, pehare ili standarde ljepote. Njemu je važno da može slobodno disati, kretati se, igrati se i živjeti bez boli. Možda je upravo to standard kojem bismo svi trebali težiti. 🐾

Bono 😁
Znači presladak malac, mix huskia i ovčara...a vjerojatno noš nekog reponje.
Ima 7 mj i super vesel je, zabavan ali nažalost odrastao je sam bez pasa oko sebe te se danas boji pripadnika svoje vrste.
Polako ćemo ga izlagati, još je mali, nisu to pretjerani strahovi tako da vjerujem da ćemo uspjeti 😁
Naravno da uz to ide I poslušnost, fokus itd.

Pinooo 😍😍😍
Sve znam, sve ću, odmah ću...ali lajat prestati neću 😂😂
Mislim da je jasno di nam problem leži.
Znači, lik je divan i voli sve i svih ali kad taj nešto naumi ne staje lajat dok to ne ostvari.

I tako...eto nas 😅

#

NIJE SVAKI PAS ZA SVAKOG ČOVJEKA

9. dio – Ovčarski psi

Kada pomislimo na ovčarskog psa, većina ljudi zamisli psa koji čuva ovce. No kod većine ovčarskih pasmina njihov je izvorni posao bio upravljati stadom – okupljati ga, usmjeravati i premještati, često uz vrlo malo uputa čovjeka.
Zbog toga su razvili iznimnu inteligenciju, sposobnost samostalnog donošenja odluka i veliku želju za suradnjom s čovjekom.
Među najpoznatijima su njemački ovčar, poznat po svojoj svestranosti u policiji, vojsci i službama spašavanja, te belgijski ovčar, koji dolazi u četiri varijeteta: Malinois, Tervueren, Groenendael i Laekenois. Svi dijele iste radne korijene, a razlikuju se prvenstveno po izgledu i tipu dlake.
Posebno mjesto zauzima i Border Collie, pasmina koja se često smatra jednom od najinteligentnijih na svijetu, kao i hrvatski ovčar, naša autohtona pasmina koja je stoljećima bila neizostavan pomoćnik hrvatskim pastirima.
Ovčarskim psima nije dovoljna samo fizička aktivnost. Potrebni su im mentalni izazovi, suradnja i zadaci. Kada njihove potrebe nisu zadovoljene, često sami pronađu "posao", što se može očitovati pretjeranim lajanjem, kontroliranjem kretanja ljudi ili drugih životinja te drugim ponašanjima koja vlasnicima predstavljaju izazov.
To nije neposluh – to je instinkt.

🐾 Nije svaki pas za svakog čovjeka, ali svaki pas zaslužuje vlasnika koji razumije njegovu prirodu.